Пређи на главни садржај

Alla Carbonara

Recept koji sledi sam kao amajliju ponela sa Sicilije gde sam provela dve nezaboravne godine. Pasta alla Carbonara originalno uopšte ne potiče sa ovog prelepog ostrva, već iz okoline Rima, ali ja sam sve italijanske, dobre navike stekla u Palermu, na Siciliji i do danas ih nosim sa sobom kao dokaz ljubavi prema neverovatno lepoj Italiji.


Od kada datira ovaj recept još niko sa sigurnošću nije utvrdio. Samo ime Carbonara, koje upućuje na ugalj, daje kredibilitet teoriji da su jelo prvi put napravili rudari u Apeninima. Ipak, u pisanom obliku, recept se prvi put pojavljuje tek posle Drugog svetskog rata, 50-tih godina  u vreme američke humanitarne pomoći koja je mahom sadržavala jaja i slaninu, glavne sastojke ovog jela.

Ko god da se setio ove kombinacije mirisa i ukusa hvala mu do neba!

Miris belog luka na maslinovom ulju je uvek otvarao moj mali prozor ka Italiji, a kada se pravi Carbonara ovoj kombinaciji se dodaje i timijan  i prozor se otvara širom, vetar Široko ulazi u stan sa sve peskom iz Sahare i lenjo Palermitansko popodne počinje na Vračaru, u sred Beograda.

Dakle, šta nam je potrebno za ovu italijansku magiju?

Postoje mnogobrojne verzije ovog recepta. Neko dodaje pečurke, neko umesto maslinovog ulja koristi puter, a ja za Carbonaru kupujem sledeće sastojke:

Maslinovo ulje, beli luk, timijan (najbolje je da bude svež), pasta (špegeti, a još bolje pene), slanina (pančeta), jaja (samo žumanca), slatka pavlaka za kuvanje i sir parmezan (ili još bolje peccorino).




Ovoga puta sam se odlučila za “pene" i “Kosmajsku pančetu“, već isečenu na tanke listove u pakovanju od 100 gr.

Manje skupa, a odlična zamena za slaninu u komadu.

Kod Carbonare sve je stvar tajminga pa morate ceo proces podeliti u precizne etape.

1. korak - Stavite pastu da se kuva…
I to na ovaj način.. Sipajte vodu u duboku šerpu, posolite je i ostavite  da provri. Kada provri, dodajte pastu i ostavite je da se kuva 8 minuta ili onoliko koliko piše na pakovanju, a tačno toliko imate vremena za etapu dva.

2. korak - U širok i dubok tiganj stavite dve - tri kašike maslinovog ulja, a kad se zagreje stavite dva čena belog luka (ne morate da seckate beli luk, ostavite cele čenove da polako otpuštaju aromu)
Dodajte isečenu pančetu na kockice, timijan i malo bibera. Neprestano mešajući propržite sve zajedno pa smanjite vatru i ostavite sebi barem minut za 3. etapu.




3. korak - Umutite slatku pavlaku sa parmezanom dodajte bibera i soli po ukusu.

4. korak- Vreme je da sklonite špagete, ali ne zaboravite da odvadite jednu šolju vode u kojoj su se kuvale. Iscedite špagete, stavite ih u tiganj sa pančetom , dodajte vodu koju ste sačuvali i kuvajte sve zajedno da pasta primi ukus i miris slanine, timijana i belog luka (nekoliko minuta).



5. korak - U tiganj sa pastom dodajte već spremljenu slatku pavlaku sa parmezanom i kuvajte još nekoliko minuta… dok sos ne postane gladak i svilenkast.

6. korak - Umutite dva žumanca, sklonite tiganj sa vatre i brojite do  30 - 40, a zatim dodajte umućena žumanca i dobro promešajte!

Ostavite par minuta da odstoji pa lepo servirajte..




Koliko čega stavljam u Carbonaru odavno ne merim u gram, ali otprilike ovo su količine namirnica koje su vam potrebne…

500 grama špageta ili neke druge paste (najviše volim penne)
oko 400 grama slatke pavlake
100 - 150 grama slanine
300 grama parmezana ( možda je bolji pekorino, ali i skuplji i teže ga je naći)
dva žumanca
dva čena belog luka
2-3 kašike maslinovog ulja
timijana, soli, libera po želji!

Kažem ima mnogo verzija ovog jela, a ovo je moj način da provedem savršeno popodne sa prijateljima. A s obzirom da se jede minut dva pošto je spremljena skoro ceo proces kuvanja Carbonare  možete izvesti pred vašim gostima i deliti dalje ovo divno jelo s mirisom Italije!

Prijatno!

Buon appetito!










Коментари

Популарни постови са овог блога

Kad Vas napadne panika….

Sve je počelo nekoliko meseci posle mog prvog porođaja… Prvo sam osetila tahikardiju (ili aritmiju), gubljenje daha pri najmanjem naporu i odmah posumnjala na srčane tegobe… Kardiolog je obavio detaljan pregled, ali sve je bilo u najboljem redu. Kako je to moguće? Pri ovakvim simptomima. Ako nije srce, možda je nešto drugo u pitanju. Počela sam sve češće da osećam i čudan pritisak u glavi, trnjenje leve slepoočnice (tzv “mravinjanje“ - tada sam naučila tu reč), nesiguran hod, blage vrtoglavice… Sledeća stanica bio je neurolog… Sve sam obavila kako treba… Žmureći prstom pogodila nos, hodala po pravoj liniji… Sve je ok. Ne prestajem da tragam. Pritisak u glavi polako prestaje, ali nekako sve slabije vidim. Palim sva svetla u stanu, ali i dalje je mračno. Ne mogu da čitam, redovi se gube … Kod očnog lekara, konačno, prva dijagnoza… Dioptrija na oba oka (- 0,75 i -  0,50) i astigmatizam. Tražim i da mi izmeri očni pritisak, za svaki slučaj… Jedva uspeva da mi dod

Pilates i karlicno dno

Jedan od zadataka pilatesa je da svojim specifičnim vežbama aktivira mišiće koje je teško pokrenuti. Multifidusi, mišići koji spajaju kičmene pršljenove, TA mišić, koji kao korset oblaže unutrašnje organe trupa i naravno, karlično dno, koje ima važnu ulogu jer kao mreža isprepletenih ligamenata, drži unutrašnje organe i mora biti i dovoljno jako i dovoljno elastično, jer se tokom trudnoće teret koji mora podneti višestruko uveća. Poznate su nam Kegelove vežbe, koje vrlo često koristimo na našim časovima, ali takođe i čitav niz klasičnih pilates pokreta može osnažiti mišiće ovog dela tela. Karlično dno drži organe male karlice, bešiku,  matericu i rektum. Naš gost ove nedelje je dr Nebojša Jeremić, urolog u KBC Zvezdara, a od 2008. godine se školuje iz oblasti uroginekologije kod eminentnih stručnjaka u Nemačkoj i Italiji. Nebojša je bio dugogodišnji doktor vaterpolo reprezentacije Srbije kao i vaterpolo kluba Partizan. I dalje je prisutan u sportskom svetu kao predsednik zd

Ispod sunca Toskane

Pre nego što sam posetila Toskanu, prve utiske ili tačnije,  predosećaje nestvarne lepote dobila sam preko filmova… Upoznavala sam jedan grad za drugim iz svoje dnevne sobe... Prvo je to bila  Sijena , a film je bio stari, crno-beli, ne sećam se ni imena ni radnje, samo atmosfere jednog kišnog popodneva i uskih ulica ovog nestvarnog grada. Kada sam je posetila, mnogo godina kasnije, toj prastaroj slici koju sam još uvek nosila sa sobom,  samo sam dodala miris  Ribolite  (toskanska verzija kuvanog slatkog kupusa) i saznanje da  svaka ulica, svaki kamen ovog grada datira iz Srednjeg veka. Siena Čaj s Musolinijem , film o grupi engleskih dama, zaljubljenih u italijansku kulturu, doneo mi je neobjašnjivo veliku želju da posetim  San Gimignano  ili Grad stotinu tornjeva, kako ga još zovu, koji dominira na uzvišenju iznad čuvene doline Chianti. I ništa manje nije bio magičan nego na ekranu.. Opasan zidinama, neosvojive lepote, sa ulicama tako lepo popločanim da više liče na parket o