Пређи на главни садржај

Frenemies

Od kada sam prvi put čula ovu kovanicu i to iz usta, već legendare, Carrie Bradshaw, nisam prestala da se divim jednostavnosti i lakonskom načinu da se u jednoj reči  izrazi čitav odnos između dve prijateljice koji smo sve  mi imale prilike da iskusimo i često bolno osetimo na svojoj koži.

Neprijateljice, frenemies...

Dobijali ste i bezrezervnu podršku u teškim situacijama i dozu ljubomore i zavisti kada vam sve ide od ruke. I rame za plakanje i želju da izmere i dokažu  koliko su lepše, pametnije, talentovanije  i sposobnije…

Još  Nušić je rekao  da je ”Prijateljstvo loših ljudi mnogo opasnije od njihove mržnje“ i ne bih se usudula da polemišem sa njim, ali ko je tu loš?

Bilo bi mnogo lakše da se podelimo na žrtve i ološ gde bi svako zauzeo poziciju koja mu imponuje, ali sve mi se čini da nije baš tako jednostavno.

Mi smo se dobrovoljno izabrali da budemo jedni pored drugih da bismo učili o sopstvenim slabostima i polako ih prevazilazili…

I najgori neprijatelj može biti Vaš najveći učitelj, a kako neće Frenemy. Možete mu bliže prići i bolje ga upoznati.

Mi smo ipak, što bi čuveni flozof rekao, zatvoreni u svoje saksije i kroz malu rupicu imamo priliku da vidimo samo ograničen deo stvarnosti te je svaka povratna informacija  dragocena.

Ako su Vas prevarili verovatno ste im to dozvolili, ako su Vas uvredili niste povukli granicu dovoljno daleko…

I na kraju svi smo isti…

Vrtimo se u svojim začaranim krugovima tražeći odgovore na razna pitanja i što lepši odraz sebe u očima drugih, spremni da idealnu sliku sebe branimo do poslednje laži.
 Prihvatite i sebe i druge kao ravnopravni deo Univerzuma.

I oprostite svima i oprostite sve.

Ispišite na papir sve što im zamerate i sve što Vas je zabolelo. Zaboravite na kočnice, zapišite baš sve.
To je samo za Vaše oči.

I onda pokušajte da otkrijete šta ste iz tog iskustva naučili.

Bićete iznenađeni.
Ipak je sve na ovom svetu napravljeno da radi u našu korist.

Sve je dobro!
I svi su ok!


Katarina Kuljača
(i dalje)
inspirisana knjigom ”Within” dr Habib Sadeghi














Коментари

Популарни постови са овог блога

Kad Vas napadne panika….

Sve je počelo nekoliko meseci posle mog prvog porođaja… Prvo sam osetila tahikardiju (ili aritmiju), gubljenje daha pri najmanjem naporu i odmah posumnjala na srčane tegobe… Kardiolog je obavio detaljan pregled, ali sve je bilo u najboljem redu. Kako je to moguće? Pri ovakvim simptomima. Ako nije srce, možda je nešto drugo u pitanju. Počela sam sve češće da osećam i čudan pritisak u glavi, trnjenje leve slepoočnice (tzv “mravinjanje“ - tada sam naučila tu reč), nesiguran hod, blage vrtoglavice… Sledeća stanica bio je neurolog… Sve sam obavila kako treba… Žmureći prstom pogodila nos, hodala po pravoj liniji… Sve je ok. Ne prestajem da tragam. Pritisak u glavi polako prestaje, ali nekako sve slabije vidim. Palim sva svetla u stanu, ali i dalje je mračno. Ne mogu da čitam, redovi se gube … Kod očnog lekara, konačno, prva dijagnoza… Dioptrija na oba oka (- 0,75 i -  0,50) i astigmatizam. Tražim i da mi izmeri očni pritisak, za svaki slučaj… Jedva uspeva da mi dod

Pilates i karlicno dno

Jedan od zadataka pilatesa je da svojim specifičnim vežbama aktivira mišiće koje je teško pokrenuti. Multifidusi, mišići koji spajaju kičmene pršljenove, TA mišić, koji kao korset oblaže unutrašnje organe trupa i naravno, karlično dno, koje ima važnu ulogu jer kao mreža isprepletenih ligamenata, drži unutrašnje organe i mora biti i dovoljno jako i dovoljno elastično, jer se tokom trudnoće teret koji mora podneti višestruko uveća. Poznate su nam Kegelove vežbe, koje vrlo često koristimo na našim časovima, ali takođe i čitav niz klasičnih pilates pokreta može osnažiti mišiće ovog dela tela. Karlično dno drži organe male karlice, bešiku,  matericu i rektum. Naš gost ove nedelje je dr Nebojša Jeremić, urolog u KBC Zvezdara, a od 2008. godine se školuje iz oblasti uroginekologije kod eminentnih stručnjaka u Nemačkoj i Italiji. Nebojša je bio dugogodišnji doktor vaterpolo reprezentacije Srbije kao i vaterpolo kluba Partizan. I dalje je prisutan u sportskom svetu kao predsednik zd

Ispod sunca Toskane

Pre nego što sam posetila Toskanu, prve utiske ili tačnije,  predosećaje nestvarne lepote dobila sam preko filmova… Upoznavala sam jedan grad za drugim iz svoje dnevne sobe... Prvo je to bila  Sijena , a film je bio stari, crno-beli, ne sećam se ni imena ni radnje, samo atmosfere jednog kišnog popodneva i uskih ulica ovog nestvarnog grada. Kada sam je posetila, mnogo godina kasnije, toj prastaroj slici koju sam još uvek nosila sa sobom,  samo sam dodala miris  Ribolite  (toskanska verzija kuvanog slatkog kupusa) i saznanje da  svaka ulica, svaki kamen ovog grada datira iz Srednjeg veka. Siena Čaj s Musolinijem , film o grupi engleskih dama, zaljubljenih u italijansku kulturu, doneo mi je neobjašnjivo veliku želju da posetim  San Gimignano  ili Grad stotinu tornjeva, kako ga još zovu, koji dominira na uzvišenju iznad čuvene doline Chianti. I ništa manje nije bio magičan nego na ekranu.. Opasan zidinama, neosvojive lepote, sa ulicama tako lepo popločanim da više liče na parket o