Пређи на главни садржај

Malo o hrani...

 S makrobiotikom sam se prvi put srela pre više od deset godina kada sam, posle prvog porođaja, tražila alternativne metode za zdravstvene probleme koji su se tada pojavili. Prvo što sam zaključila je da sam sve do tada radila pogešno. Sve što su nas, osnovce iz osamdesetih,  učili da je zdravo i dobro jesti, pada u vodu već posle prvog sastanka sa makrobiotičkim nutricionistom.
  
 Meni je prve informacije o ovom načinu ishrane dao doktor koji se, pre svega, bavi akupunkturom i koji makrobiotiku preporučuje kao sastavni deo svojih terapija. Sećam se da sam, ležeći na krevetu dok traje terapija, uspevala da čujem delove razgovora novih pacijenata sa doktorom i naslušala se burnih reakcija kad im je saopštavao da je prvo što treba da izbace iz ishrane mleko i mlečni proizvodi.
 Drugi put sam se posvetila ovom načinu ishrane prošlog proleća kada sam, zbog očeve bolesti, otišla na časove kuvanja. Dobili smo jelovnik, posebno sastavljen za njega, koji je bio prepun sasvim novih, mojim roditeljima, nepoznatih pojmova. Kinpira supa, miso supa, šitake pečurke...Trebalo se snaći u čitavoj mreži uputstava i stranih reči. 

Jin i Jang namirnice

   Ako prihvatite makrobiotiku vi prihvatate čitavu filozofiju. Od načina života do načina pripremanja hrane. Hrana se smatra energijom i jako je važno na koji se način priprema i kuva. Sve je kombinacija JIN i JANG energije. Hladnog i toplog, širenja i skupljanja. Namirnice mogu biti ekstremno JIN, koje hlade telo, kao što su slatkiši i krajnje JANG, koje previše greju, na primer meso i jaja. Između dve krajnosti je hrana koja je idealan spoj dve energije, a to su pre svega, žitarice od celog zrna. Energiju hrane menjate tokom obrađivanja namirnica i važan je način na koji ih sečete i kuvate. Namirnice stavljate u šerpu jednu po jednu i to redosledom od Janga prema Jinu. Na plamenu vatre hrana dobija najbolju energiju (dakle, stari dobri Smederevac), a najbolja zamena bi bio šporet na plin.

      Očekujte mnogo žitarica i povrća...



idealan makrobiotički tanjir
 
   I koliko god da vam se dopadne ovaj ili neki drugi režim ishrane, ne bi bilo loše da ostavite prostora i za neke druge načine i ideje... i da, možda, ne shvatite sve previše ozbiljno. Dobar momenat da pomenem moju drugaricu koja se, posle nekoliko godina posvećenosti makrobiotici, ozbiljno sprema da napiše knjigu pod naslovom "Kako je makrobiotika uništila moj život". Prateći silna pravila i ograničenja desi se da izgubite opuštenost i radost pripremanja hrane, a odlasci na večere sa prijateljima postanu noćna mora, jer na meniju često ne pronađete ništa što biste smeli da jedete.

  Takođe, pojavljuju se novi režimi, često kontradiktorni sa onim koji vi sprovodite. Kao što je ishrana sirovim namirnicama (veoma popularna Raw food) sasvim suprotna makrobiotici u kojoj se sve termički obrađuje.

   Nađite svoj, autentični, recept za zdravu ishranu. Sastavite svoju sopstvenu filozofiju koja je vama logična i koja vas, pre svega, čini srećnim. Setite se onog što su nas učili dok smo bili mali - "Jedi polako i dobro sažvaći hranu!" Budite umereni i čuvajte zdravlje.  Dok ste zdravi, možete sebi priuštiti i poneki kolač, kasnu večeru, čašu vina..

  Važno je, valjda,  opustiti se s vremena na vreme, i sve to pravilno uskladiti sa zdravom hranom...



     I naravno, istražujte i dalje...Svako novo saznanje je dobrodošlo.

 
 

      Za kraj recept za moje omiljeno makrobiotičko jelo. Pasulj, naravno!
   
      SUPA OD AZUKI PASULJA I POVRĆA
      Potopiti pasulj preko noći:
      1 1/2 šolja pasulja
      6x2 cm kombu alge
      6 šolja vode
      Ujutru promeniti vodu. Dovesti do ključanja, smanjiti plamen i kuvati pasulj dok ne omekša
      1/2  šolje crni luk seckan na kockice
      1/2  šargarepe, seckana na kockice
      1/2  šolje bundeve, seckane na kockice
      1/2  šolje kukuruz
      1/2  šolje grašak
      Povrće se dodaje jedno po jedno, od čvršćeg prema manje čvrstom. Začiniti belim misom i ostaviti  da struji na niskom plamenu 3 minuta.


 





Коментари

Популарни постови са овог блога

Kad Vas napadne panika….

Sve je počelo nekoliko meseci posle mog prvog porođaja… Prvo sam osetila tahikardiju (ili aritmiju), gubljenje daha pri najmanjem naporu i odmah posumnjala na srčane tegobe… Kardiolog je obavio detaljan pregled, ali sve je bilo u najboljem redu. Kako je to moguće? Pri ovakvim simptomima. Ako nije srce, možda je nešto drugo u pitanju. Počela sam sve češće da osećam i čudan pritisak u glavi, trnjenje leve slepoočnice (tzv “mravinjanje“ - tada sam naučila tu reč), nesiguran hod, blage vrtoglavice… Sledeća stanica bio je neurolog… Sve sam obavila kako treba… Žmureći prstom pogodila nos, hodala po pravoj liniji… Sve je ok. Ne prestajem da tragam. Pritisak u glavi polako prestaje, ali nekako sve slabije vidim. Palim sva svetla u stanu, ali i dalje je mračno. Ne mogu da čitam, redovi se gube … Kod očnog lekara, konačno, prva dijagnoza… Dioptrija na oba oka (- 0,75 i -  0,50) i astigmatizam. Tražim i da mi izmeri očni pritisak, za svaki slučaj… Jedva uspeva da mi dod

Pilates i karlicno dno

Jedan od zadataka pilatesa je da svojim specifičnim vežbama aktivira mišiće koje je teško pokrenuti. Multifidusi, mišići koji spajaju kičmene pršljenove, TA mišić, koji kao korset oblaže unutrašnje organe trupa i naravno, karlično dno, koje ima važnu ulogu jer kao mreža isprepletenih ligamenata, drži unutrašnje organe i mora biti i dovoljno jako i dovoljno elastično, jer se tokom trudnoće teret koji mora podneti višestruko uveća. Poznate su nam Kegelove vežbe, koje vrlo često koristimo na našim časovima, ali takođe i čitav niz klasičnih pilates pokreta može osnažiti mišiće ovog dela tela. Karlično dno drži organe male karlice, bešiku,  matericu i rektum. Naš gost ove nedelje je dr Nebojša Jeremić, urolog u KBC Zvezdara, a od 2008. godine se školuje iz oblasti uroginekologije kod eminentnih stručnjaka u Nemačkoj i Italiji. Nebojša je bio dugogodišnji doktor vaterpolo reprezentacije Srbije kao i vaterpolo kluba Partizan. I dalje je prisutan u sportskom svetu kao predsednik zd

Ispod sunca Toskane

Pre nego što sam posetila Toskanu, prve utiske ili tačnije,  predosećaje nestvarne lepote dobila sam preko filmova… Upoznavala sam jedan grad za drugim iz svoje dnevne sobe... Prvo je to bila  Sijena , a film je bio stari, crno-beli, ne sećam se ni imena ni radnje, samo atmosfere jednog kišnog popodneva i uskih ulica ovog nestvarnog grada. Kada sam je posetila, mnogo godina kasnije, toj prastaroj slici koju sam još uvek nosila sa sobom,  samo sam dodala miris  Ribolite  (toskanska verzija kuvanog slatkog kupusa) i saznanje da  svaka ulica, svaki kamen ovog grada datira iz Srednjeg veka. Siena Čaj s Musolinijem , film o grupi engleskih dama, zaljubljenih u italijansku kulturu, doneo mi je neobjašnjivo veliku želju da posetim  San Gimignano  ili Grad stotinu tornjeva, kako ga još zovu, koji dominira na uzvišenju iznad čuvene doline Chianti. I ništa manje nije bio magičan nego na ekranu.. Opasan zidinama, neosvojive lepote, sa ulicama tako lepo popločanim da više liče na parket o